|
Prva stvar na koju
većina nas pomisli kada netko spomene noćnu optiku su špijunski ili akcijski
filmovi u kojima netko na glavu stavlja noćne naočale kako bi našao nekog
drugog u nekoj tamnoj prostoriji ili vani, za potpunog mraka. Možda ste
se upitali "Da li to doista djeluje? Može li se uistinu vidjeti u
mrkloj noći?"
Odgovor je definitivno
DA. Uz odgovarajuću opremu za noćno promatranje u mogućnosti ste vidjeti
osobu na udaljenosti i do 200 metara za potpuno mrkle noći. Noćna optika
može funkcionirati na dva načina, u ovisnosti o tehnologiji koja se rabi.
- Prvi način se oslanja
na pojačavanje raspoložive svjetlosti. Ovdje je riječ o prikupljanju malih
raspoloživih količina svjetlosti, uključujući i niži dio infra-crvenog
spektra, koje su prisutne - iako možda neprimjetne za naše osjetilo vida,
i njihovom pojačavanju do točke gdje smo u mogućnosti vidjeti ono što je
do tada za naš vid bilo nevidljivo.
- Drugi način je takozvana
Termovizija. Ovdje je riječ o zahvaćanju gornjeg dijela infra-crvenog spektra
koji se emitira s objekata kao toplina i nije reflektiran kao svjetlost.
Topliji objekti, kao što su topla tijela, emitiraju više ove svjetlosti
od hladnijih objekata kao što su stabla ili građevine.
Tehnologija pojačavanja
raspoložive svjetlosti je ono o čemu većina nas razmišlja kada govorimo
o uređajima za noćno promatranje. Ovi uređaji se u svom radu oslanjaju
na specijalnu cijev koja se naziva cijev za svjetlosno pojačanje čija
je svrha prikupiti i pojačati infra-crvenu i vidljivu svjetlost.
Evo kako tehnologija
pojačanja svjetlosti funkcionira:
1. Konvencionalno
leće, objektiv, zahvaća ambijentalnu svjetlost i jedan dio IC svjetlosti.
2. Prikupljena svjetlost
se šalje u pojačivačku cijev koja se obično napaja iz dvije AA baterije.
Cijev daje visokonaponski izlaz, oko 5.000 volti, komponentama pojačivačke
cijevi.
3. Pojačivačka cijev
posjeduje foto katodu, koja se rabi kako bi se fotoni energije svjetlosti
pretvorili u elektrone.
4. Kako elektroni
prolaze kroz cijev, slični se elektroni oslobađaju iz atoma u cijevi, množeći
izvorni broj elektrona nekoliko tisuću puta većim čimbenikom i to primjenom
mikrokanalne ploće (MKP) u samoj cijevi. MKP je mali stakleni disk koji
je prožet milijunima sitnih rupica (mikrokanali). MKP se nalazi u vakumu
i ima metalne elektrode sa svake strane diska. Svaki kanal je oko 45 puta
dulji nego je širok i djeluje kao elektronski multiplikator.
Kada elektroni iz foto katode udare prvu elektrodu MKPa, oni se ubrzavaju
u staklene mikrokanale putem 5.000 voltnih naboja koji se odašilju između
para elektroda. Kako elektroni prolaze kroz mikrokanale, primjenom procesa
koji se zove kaskadna sekundarna emisija izazivaju oslobađanje tisuće
drugih elektrona u svakom kanalu. U biti, izvorni elektroni se sudaraju
sa stranicama kanala, pobuđujući atome i izazivajući oslobađanje drugih
elektrona. Ovi novi elektroni se također sudaraju s drugim atomima, izazivajući
lančanu reakciju koja za posljedicu ima izlazak na tisuće elektrona iz
cijevi u koju je ušlo njih samo nekoliko.
5. Na drugom kraju
pojačivačke cijevi elektroni udaraju u ekran presvučen fosforom. Ovi elektroni
zadržavaju svoj položaj u odnosu na kanal kroz koji su prošli, što daje
dobru sliku jer elektroni ostaju u istoj ravni kao i izvorni fotoni. Energija
elektrona izaziva pobuđivanje fosfora i oslobađanje fotona. Ovaj fosfor
stvara zelenu slilku na ekranu, što je postalo zaštitnim znakom uređaja
za noćno promatranje.
6. Zelena fosforescentna
slika se promatra kroz drugu leću, koja se naziva okularom i koja omogućava
povećavanje i izoštravanje slike. Uređaj za noćno promatranje je moguće
povezati s elektronskim displejem, kao što je monitor ali je sliku moguće
gledati i direktno kroz sam okular.
|
